8 Što nacionalno zakonodavstvo predviđa za imovinu registriranih i neregistriranih partnera?

Odredbe koje definiraju imovinskopravne odnose bračnih drugova mogu se analogno primijeniti na registrirana partnerstva (registrirana partnerstva mogu postojati samo između osoba istoga spola) (čl. 3. stavak 1. točka a)-c) Zakona XXIX. iz 2009. o registriranom partnerstvu i povezanim zakonima te izmjenama i dopunama drugih pravilnika radi olakšanog dokazivnja suživota).

Od 1. siječnja 2010. istospolni parovi i heteroseksualni parovi imaju jednaka prava na registraciju partnerstva kod javnog bilježnika. Ova registracija se razlikuje od registracije opisane u prvom stavku. Ona za posljedicu nema nova prava ili obveze već samo olakšava dokazivanje postojanja partnerstva (čl. 36/E-36/G Zakona XLV iz 2008. o određenim nespornim javnobilježničkim postupcima).

Od 15. ožujka 2014. partneri mogu urediti svoje imovinskopravne odnose putem ugovora za vrijeme trajanja partnerstva. Ugovor će se smatrati valjanim ako ima oblik javne ili privatne isprave koju je supotpisao odvjetnik. Ugovor o partnerstvu može sadržavati odredbe o imovinskim pravima koje se također mogu primjenjivati na parove u braku sukladno bračnom ugovoru ili u skladu s Građanskim zakonikom.   

Ugovor o partnerstvu smatra se valjanim u odnosu na treće strane ako je upisan u državni registar ugovora o partnerstvu ili ako partneri dokažu da je treća strana znala ili morala znati da je takav ugovor postojao, uključujući njegov sadržaj. Odredbe koje se odnose na registar bračnih ugovora primjenjuju se mutatis mutandis i na upisnik ugovora o partnerstvu.

(čl. 6:515 Građanskog zakonika)

Osim ako ugovor o partnerstvu ne predviđa drugačije, partneri se smatraju samostalnima u stjecanju imovine za vrijeme zajedničkog života. Ako dođe do prekida zajedničkog života, oba partnera imaju pravo zatražiti diobu imovine koja je stečena zajednički za vrijeme zajedničkoga života. Imovina koja bi se smatrala vlastitom imovinom u slučaju braka, ne smatra se zajednički stečenom imovinom. 

Partneri ostvaruju pravo na udio u zajednički stečenoj imovini, prvenstveno u naravi i to sukladno svom doprinosu. Ako nije moguće utvrditi odnos doprinosa svakog partnera, isti će se podjednako rasporediti osim ako to ne znači nejednaki financijski gubitak za jednog od bračnih drugova.

Osim ako Građanski zakonik ne propisuje drugačije, odredbe koje propisuju bračni imovinskopravni režim primjenjuju se mutatis mutandis na zaštitu partnerovog udjela u zajednički stečenoj imovini te na diobu zajednički stečene imovine među partnerima.

(čl. 6:516 Građanskog zakonika)

Partneri mogu sporazumno ugovoriti daljnje korištenje zajedničkoga doma nakon prestanka partnerstva prije stupanja u i tijekom građanskog partnerstva. Ugovor se smatra valjanim ako je zaključen kao javna ili privatna isprava koju je supotpisao odvjetnik.

(čl. 6:517 Građanskog zakonika)