5 Koje su posljedice razvoda/odvajanja?
U slučaju razvoda režim bračne stečevine prestaje počevši od datuma podnošenja zahtjeva za rastavom braka, osim ako bračni drugovi nisu sudu ili tijelu koje izdaje rješenje o razvodu podnijeli zahtjev za utvrđenjem da je bračno imovinski režim prestao datumom de facto odvajanja (čl. 385 Građanskog zakonika). U tom se slučaju zajednička imovina dijeli u skladu sa sporazumom bračnih drugova ili, ako dogovor nije postignut, o diobi odlučuje sud. Isprava o diobi može biti sudsko rješenje ili dokument sastavljen u autentičnom javnobilježničkom obliku (čl. 320 Građanskog zakonika). U slučaju zakonske ili konvencionalne zajednice imovine, takva se zajednica dijeli kako slijedi: svaki bračni drug uzima svoju vlastitu imovinu dok se zajednička imovina dijeli između bračnih drugova, a dugovi se usklađuju. Udio na koji svaki od bračnih drugova ima pravo određuje se na temelju njegovog/njenog doprinosa u stjecanju zajedničke imovine te ispunjenju zajedničkih obveza (čl. 357 Građanskog zakonika). Rad koji je bračni drug obavljao u domaćinstvu i u odgajanju djece smatra se doprinosom bračnim troškovima (čl. 326 Građanskog zakonika).
5.2. Tko odgovara za postojeće dugove nakon razvoda/odvajanja?
Tijekom razvoda, dugovi se usklađuju prema dogovoru bračnih drugova. U protivnom, dugove usklađuje sud.
5.3. Ima li jedan bračni drug pravo zahtijevati naknadu razlike?
Ako tijekom raspodjele zajedničke imovine imovina dodijeljena jednom od bračnih drugova premašuje udio na koji bi imao/la pravo s obzirom na njegov/njen doprinos u stjecanju predmetne imovine, tada drugi bračni drug ima pravo na isplatu razlike. Osim toga, bračni drug koji ne snosi krivnju za razvod i koji trpi štetu zbog prestanka braka može potraživati odštetu od drugog bračnog druga. Ako razvod uzrokuje značajno pogoršanje životnih uvjeta bračnog druga tužitelja, brak je trajao barem 20 godina, a odluka o razvodu donesena zbog isključive krivnje bračnog druga tuženika, bračni drug tužitelj ima pravo na još veću odštetu (čl. 388 i 390 Građanskog zakonika).
